Maslina, barem divljih, bilo je na otoku i prije dolaska Grka, ali pojava grčke civilizacije u 4. st. prije Krista, neodvojive od kulture maslinova ulja, sigurno je značila početak kultiviranih nasada ovog dugovječnog stabla, skromnih potreba za tlom i njegom. Plod masline koristio se, osim za jelo (svježe i usoljene), za dobijanje ulja, a ulje za pravljenje sapuna, u proizvodnji mirisa, u medicinske svrhe i kao gorivo za rasvjetu (svjetiljke uljanice). Tako je bilo oduvijek i ostalo je, osim za rasvjetu, do danas.

Način prerade maslina je tisućljećima isti: zreli plodovi se najprije melju, a onda se iz tijesta od zdrobljenih maslina, pod pritiskom i uz pomoć vode kojom se tijesto polijeva, cijedi ulje.

Najstariji tijesak za preradu maslina pronađen je u ruševinama gospodarske zgrade iz 3. st. u blizini sela Vrbanj, a na brijegu Maslinoviku (čije ime dolazi od maslina!) usred Starogradskog polja, sačuvan je još jedan iz antičkih vremena, uklesan u živac-kamen. Jednostavni mlinovi iz kasnijih vremena mogu se vidjeti u svim otočkim selima: to su kamena korita u kojima se masline melju uz pomoć teškog kamenog kola.